Windows 10 na 10"


Postoji jedna velika razlika između HP Paviliona x2 10-n200nm i istovrsnih hibridnih Windows prijenosnika kao što su Acer Aspire Switch 10 E, Asus Transformer Book T100TAF i Lenovo Miix 3: svi se oni temelje na sličnim komponentama, neke od najvažnijih su i potpuno iste (procesor Intel Atom Z3735F, 10,1" touchscreen) ali kad ih bolje upoznate, uočavate prilično krupne razlike koje se temelje na različitim koncepcijama. Naime, i Acer i Asus i Lenovo su iskusni proizvođači široke game tableta (većina njih je na Androidu) koji su im poslužili kao polazišna točka razvoja Windows hibrida. Doduše, i HP ima nešto iskustva s Android tabletima, ali to je više bio eksperiment; njihovo iskustvo leži u Windows laptopima, i tu se malo tko može mjeriti s njima: HP je dulje od desetljeća proveo na tronu najpopularnijeg proizvođača prijenosnika (ta titula vrijedi i globalno i na našem malom hrvatskom tržištu). Stoga nikog ne čudi što Pavilion x2 ima look and feel laptopa koji se po potrebi može pretvoriti u tablet, dok nabrojana ostala tri uređaja ostavljaju suprotan utisak: da su to zapravo tableti kojima se može priključiti donji dio s tipkovnicom, s kojom onda nalikuju na laptop.

HP-ov je uređaj nešto skuplji od većine konkurenata, što djelomice opravdava jačom konfiguracijom (Asusov model, primjerice, ima dvostruko manje memorije – kako radne, tako i trajne). No glavna razlika je tipična za razmišljanje koje odlikuje proizvođače laptopa: ti uređaji imaju mnoštvo priključaka. HP-ov Pavilion tako ima microHDMI izlaz, dva USB priključka, čitač kartica… a sve to se nalazi na gornjem dijelu, pored ekrana, dok je donji dio – s tipkovnicom – posve lišen priključaka. To nije uobičajeno rješenje, ali je iznimno praktično jer znači da vam ništa neće nedostajati dok se koristite uređaj kao tablet.

Najveća razlika, i prvo što ćete uočiti dok uspoređujete konfiguracije, je ipak u tome što HP-ov Pavilion odmah dolazi s predinstaliranim Windowsima 10, dok su ostali opremljeni starim Windowsima 8.1. To malko olakšava život (ne morate provoditi nadogradnju ni brinuti o njoj) ali to znači i da je HP-ov model opremljen nekim novijim komponentama: jedna od njih je USB priključak tipa C (jedan; drugi USB je klasičan). To je također vrlo poželjan detalj, iz barem dva razloga: prvo, kasnije će zastarjeti jer vrlo brzo će se svi mogući USB uređaji, od memorija i periferije do pisača i smartfona, dolaziti sa C tipom pa će vam klasični USB priključci početi ići na živce; drugo, preko tog priključka sada ide napajanje a to je također future-proof jer će takva napajanja postati standardna i za tablete i za smartfone i za štošta drugo, pa ćete originalno napajanje ovog uređaja lakše moći zamijeniti nekim univerzalnim.

Slijedeća velika razlika u odnosu na kompletnu konkurenciju je – čujna. Naime, HP-ovi zvučnici su smješteni ispod velikih rešetki s obje strane ekrana i ti veliki stereo zvučnici zvuče puno bolje nego što očekujemo od prijenosnika, pogotovo u ovom cjenovnom rangu. Pored njih se koči logotip Bang & Olufsena, prestižne danske hi-fi tvrtke koja je pomogla u razvoju i tuningu zvučnika. HP je tako nastavio tradiciju suradnje na ambicioznoj zvučnoj izvedbi; kod starijih modela je surađivao s Beats Audiom – što više nije moguće, jer je tu tvrtku kupio Apple.

Uz sve te razlike u odnosu na konkurenciju, postoji jedna golema koja će vam prva upasti u oko: dizajn. HP-ov uređaj doima se ambicioznije dizajniran; izgleda atraktivnije, dotjeranije i – skuplje od konkurencije. Prestižno djeluju i gabariti: masa uređaja je samo 1,18 kilograma, no kad se odvoji tablet teži tek 580 grama. Isto vrijedi i za debljinu: na najdebljem dijelu mjeri 19,8 milimetara a sam tablet tanji je od centimetra.

No, da krenemo od početka: da polako objasnimo kakvo je ovo računalo i što ga odlikuje. Kao i spomenuta konkurencija, to je prijenosnik koji se može razdvojiti na dva dijela i gornji se može nastaviti koristiti kao tablet. No za razliku od većine takvih uređaja (uključujući prethodnu inkarnaciju, prošlogodišnji model HP Paviliona x2), ovaj novi model se ne rastavlja tako da se gornji dio jednostavno mehanički iščupa od ležišta u donjem dijelu: u šarki su naime smješteni jaki magneti. To znači da ih je lakše razdvojiti – osjećate koliku silu trebate uposliti, po otporu magneta – ali još ih je lakše spojiti: dvije polovice takoreći doslovce se same spajaju jer ih je dovoljno prinijeti blizu jednu drugoj i magneti će vam sami usmjeriti ruke tako da ih lako sklopite u cjelinu.

Ekran od 10,1" ima WXGA razlučivost (1280*800 – nešto više od standardne HD razlučivosti 720p) i IPS je tipa, što znači da su boje prilično živahne i ne blijede ni kad ekran gledate malko sa strane. Radna memorija iznosi 2 GB, a riječ je o DDR3L memoriji takta 1600 MHz. SSD ima kapacitet 64 GB, u eMMC izvedbi, a tvrdog diska nema. Baterija, premda ima samo dvije ćelije, može izdržati između 8 i 12 sati rada. To može zahvaliti i super-štedljivom Atom procesoru (takta 1,33 GHz) a postoji jako dobar razlog zašto se taj isti procesor nalazi i kod svih konkurenata: kolikogod da je štedljiv, toliko je i snažan – ako ste se već ranije susretali s hibridnim Windows prijenosnicima, iznenadit ćete se koliko je ovaj snažan i brz.

Sve skupa – nije loše za uređaj koji je tek nekoliko stotina skuplji od jeftinih klasičnih laptopa koji nemaju ništa posebno, zar ne? Do pred koju godinu ovakve ultraprijenosne modele – vitke, lagane, s izdržljivim baterijama i solidnim performansama morali bi platiti cijelo bogatstvo: više od onih najjačih modela, s najvećim ekranima i najmoćnijim grafičkim čipovima. Sad su i ovakvi dragulji za zahtjevne road warriore cjenovno pristupačni.

HP Pavilion x2 10-n200nm samo u Mikronisu nudi se uz poseban poklon: 5-godišnje jamstvo.